Počeci i aktivnosti između dva rata
Športovi kojima se ljudi u pojedinim područjima bave, ovise prije svega o karakteristikama podneblja, sklonostima i tradiciji. Tako su se već početkom dvadesetog stoljeća i u našim malim primorskim mjestima razvili plivanje i vaterpolo kao izravna posljedica života uz more i s morem. Posebno se to očituje na dubrovačkom području, gdje su mladi vrlo rano spoznali ljepotu bavljenja sportom. Prve poznate sportske aktivnosti na moru u Župi dubrovačkoj datiraju još iz razdoblja nakon Prvoga svjetskog rata. Usporedo s razvojem turizma u lijepim i pitomim uvalama Župe, pojavljuju se zabavne priredbe koje su praćene raznim natjecanjima. U početku je to bilo: veslanje – barkama na pariće, preplivavanje uvala, potezanje konopa, trčanje u vrećama, penjanje na jarbol, noćne vožnje okićenim i osvijetljenim barkama i slično. Nakon osnivanja plivačkog podsaveza u Dubrovniku 1926. godine, a potaknuto sportskim uspjesima Plivačkog kluba ,,Jug”, tada vodeće vaterpolske momčadi u Jugoslaviji, raste interes za plivanje i vaterpolo i na području Župe. Pojavljuju se “divlji”, tj. neregistrirani klubovi u Mlinima, Srebrenom i Kuparima, kojih momčadi nastupaju pod imenima svojih mjesta.
Iz tog razdoblja, nažalost, nisu sačuvani zapisi o tim događanjima, ali se temeljem fotografija i sjećanja sudionika može tvrditi da su ti klubovi postojali već 1931. godine, a možda i prije toga. Temeljem spomenutih dokumenta i sjećanja,
1931. godina se računa kao početak bavljenja vaterpolom u Mlinima.
Zato se 2001. godine obilježava 70 godina vaterpola u ovom kraju. Također je poznato da su igrači Mlina nosili bijele majice s četverokutom uzduž podijeljenim na dva polja, bijele i plave boje, i s bijelo-plavim rombom u sredini. Srebreno je imalo kapice plave boje s bijelim trokutom i oznakom PKS (Plivački klub Srebreno).
U Mlinima se vaterpolo igrao na “glavi od mula”, a plivalo se izmedu mula i kamena zvanog “Konj” na dužini od cca 48 m. U Srebrenom su se plivačka natjecanja održavala na malom drvenom plivalištu, koje je bilo smješteno od mula prema sjeverozapadu, uz sadašnji put koji vodi na pristanište. Plivalište su izgradili članovi kluba, a uz dvije staze za plivanje, služilo se ono i za igranje vaterpola.
U prvoj generaciji župskih plivača i vaterpolista bili su: Tonći Duper, Nino Šarlić, Ivan Fortunatović, Pero Penić, Antun Marega-Pušo, Oskar Vuković, Martin Bašić, Tonći Fortunatović, Pavo Fortunatović, Adolfo Bradarić, Marin Jakobušić, Mirko Tarana, Nikola Zec, Grgur Gale, Marijan Spužević, Predrag Kolbe, Jovo Smiljanić, Zlatan Domančić, Ranko Domančić, Mladen Spužević, Bugo Barišić i drugi.
Uz međusobna natjecanja klubovi Župe dubrovačke igrali su i s Cavtatom, Herceg-Novim, češkim igračima koji su Ijetovali u Kuparima, s Gružom i nekim drugim dubrovačkim klubovima. Sport je uvijek privlačio mlade, pa su prve nastupe župskih sportaša s posebnom pozornošću pratili tadašnji dječaci, koji su, kao druga generacija, počeli nastupati pred Drugi svjetski rat. U toj generaciji su bili: Ivo Handabaka, Antun Handabaka, Ivo Goga, Vlaho Goga, Tonći Marega, Tino Glavić, Mato Masar, Ivo Stella, Miloje Domančić, Vanja Karlović, Antun Đivoje i drugi. Nažalost, skori početak II. svjetskog rata zaustavlja tu generaciju i prekida sve sportske aktivnosti.
Plivanje, vaterpolo i drugi sportovi, nakon II. Svjetskog rata do 1951.
Nakon II. svjetskog rata nastavlja se s plivanjem i vaterpolom, ali se sportske aktivnosti šire i na neke druge sportove u organizaciji omladine. U plivanju i vaterpolu sudjeluju sportisti iz predratne i novih generacija, a dio mladih se aktivira u drugim sportovima, kao npr. u lakoatletici, nogometu, boksu, odbojci itd. Tako se u početku usporedno razvija nekoliko sportova, uglavnom u okviru omladinske organizacije i poslije sportskog društva, sve do kraja 1951. godine. Potkraj te godine inicira se osnivanje i registracija plivačkog kluba, što je početkom 1952. i provedeno, tako da se od tada plivanje i vaterpolo osamostaljuju, a ostale aktivnosti ostaju izvan Kluba. Zato je taj dio razdoblja, do 1951. godine, poseban po obuhvatnosti i načinu odvijanja aktivnosti, zbog čega se izdvaja kao posebno razdoblje.
Sa sportskim aktivnostima se nakon rata počelo već 1945. godine. Tada se mladost počinje intenzivnije baviti raznim športovima, a osobito plivanjem i vaterpolom kao nastavakom prijeratne tradicije. Već 1946. godine igrala se prva vaterpolska utakmica između Mlina i Cavtata, po tradiciji na Dan sv. Roka, 16.8.1946., u Mlinima. U to vrijeme nije bilo ničega od vaterpolskih rekvizita u Mlinima, pa su se za tu utakmicu posudili golovi (golštange) od Cavtata, a polje se napravilo od letava. Po golove se pošlo barkom Pava Fortunatovića na vesla u Cavtat (Pero Bolotin, Pero Ivelja, Uđenko Marega i jedan gost), a Mato Masar s Krunom Maregom napravio je polje, spajajući konopom letve.
Po tradiciji je Dan sv. Roka u Mlinima bio dan narodnog veselja i slavlja, uz raznovrsna natjecanja, kao što su utrke baraka, trčanje u vrećama, potezanje konopa, penjanje na stup namazan lojem, na kojem je visio pršut, i vaterpolska utakmica s Cavtatom. Tako je bilo i 1946. godine; cijeli je muo bio ispunjen publikom koja je s uzbuđenjem očekivala utakmicu. Mlinarima su pogledi bili usmjereni prema Pelegrinu, odakle je trebao doploviti leut, koji je ribarska zadruga iz Mlini dala izraditi u Rijeci dubrovačkoj, a njime je trebao doploviti i njihov golman Ivan Fortunatović. Leut je stigao na vrijeme; na njemu su svi bili malo više veseli, a za “timunom” bio je naš golman.
Nakon pozdrava momčadi, sudac Vijerda, zlatar iz Dubrovnika, dao je znak za početak derbija. Vodila se izjednačena borba do samog kraja, kada je rezultat bio 3:3. U posljednim sekundama Miloje Domančić negdje oko centra upućuje šut prema golu, lopta ulazi u mrežu, ali sudac svira kraj i ne priznaje pogodak. To je bilo sve regularno, ali publika i mnogi igrači protestiraju, a Ivan Fortunatović pogađa suca loptom. Nije došlo do većih ekscesa, sve se brzo smirilo i nastavilo se slavlje uz komentare do kasno u noć.
Mlinari su nastupili u sastavu: Ivan Fortunatović na golu, zatim Mato Masar, Vanja Karlović, Tino Glavić, Miloje Domančić, Tonći Duper i jedan cavtačanin mjesto Tonća Marege. Naime, Tonći je radio u hotelu Mlini, i baš mu je tada došla neka inspekcija pa nije mogao igrati. (Je li mu je to neko “namjestio” nikad se nije otkrilo). Još jedini predratni igrač koji je mogao biti u sastavu bio je Pavo Fortunatović, ali i on je bio zauzet taj dan. Sastav Cavtata nije zabilježen, ali znamo da su nastupila dva mlada igrača, a to su Ivica Moreti i Elko Petric.
Idućih godina sve više mladih nastavlja u plivanju i vaterpolu tradiciju ovoga kraja, športovima koji su prikladni za ovo podneblje. To je vrijeme poslijeratne oskudice i neimaštine, pa, uz najbolju volju, omladine, nema većeg napretka. Bila je jedna jedina stara lopta, koja se svaki dan morala sušiti, mazati i vrlo često krpati kako bi se idući dan mogla upotrebiti za trening. Danas je to nepojmljivo, kada u plivalištu na treningu ima dvadesetak novih lopta. Ne pomišlja se još ni na golove, rijetko se igra na dva gola, između mula i mulića, na kojima bi se vapnom označili okviri golova.
Do 1951. godine su sve momčadi (vaterpolo, plivanje i ostali sportovi) nastupale kao omladinske, pod imenom mjesta Mlini (a u nekim natjecanjima i Župe). Za vaterpolo je najznačajnija 1950. godina, kada su napravljene prve stative, što je omogućilo svakodnevno igranje na dva gola. Zapravo se trening sastojao u dugom igranju utakmica, što su svi voljeli, a korisno je bilo jer se dolazilo samostalno do najboljih rješenja igrajući tada bez nekog iskusnog trenera. Druga vrlo važna stvar bila je nabava jedne nove lopte. Naručena je u Zagrebu kod Anzulovića, koji je pravio lopte za razne športove. Da bi se kompletirali rekviziti, Anka Handabaka sašila kapice. Naravno da je uz takve uvjete porastao elan za rad, pa se planiraju prve utakmice sa susjedima.
Sljedeći važni događaj je bio upuštanje u izradbu golova. Te, 1950. godine se izgrađivala hidroelektrana u Mlinima, pa smo na gradilištu uzeli gredice od kojih smo željeli načiniti stative. Radionica je bila stara tvornica, koja je već dulje vremena bila izvan uporabe, s velikim praznim halama. Tu smo se uselili, donijeli od kuće alate za rad i počeli bez ikakva iskustva obrađivati drvo. Jako se žurilo da se što prije završiti jedan gol i baci u more, kako bi se izveli prvi udarci. Sastavljene su bile i pričvrsćene sve stranice, a onda razočaranje: veliki drveni stup koji je bio nosač gornjeg poda ostao je bio u sredini gola. Slijedi ljutnja, traženje krivca, smijeh i raskivanje jedne stranice da bi se stup oslobodio. Način prikupljanja materijala za stative, prikupljanje alata, “upad” u prostorije pretvorene u radionicu i druga događanja tijekom priprema praćena su šalama, među kojima je bila i ona da djelujemo kao gusari. Tako se rodila i ideja da naša momčad nosi ime “Gusar”, pa se te, 1950. godine počelo nastupati pod tim imenom.
Prva nedjelja nakon izrade stativa bila je jako važna jer se igrala javna utakmica, za mnoge prvi put s poljem i plutajućim golovima, koji će zamijeniti označene okvire golova na mulu i muliću. Izišli su i plakati koji su najavljivali vaterpolsku utakmicu između dvije Gusarove momčadi. Tom prilikom spjevala se pjesmica, koje se uvijek pjevala kad bi se i poslije toga pojavili plakati, a počimjala je ovako:
I z i š l i j e s u, i z i š l i j e s u, š t a m p a n i p l a k a t i…
Tada su te dvije momčadi činijli svi sljedeći igrači: Miloje Domančić, Vlaho Goga, Antun Handabaka, Vlatko Turnić, Zvonko Župa, Tiho Kopitović, Tino Glavić, Pero Ivelja, Tonći Duper,Antun Popović, Braco Marega, Tonći Marega, Ilija Handabaka, Pero Bolotin, Jozo Pupator, Puljiz (konobar), Marinko Zec.
Toga dana bilo je malo valova od maestrala, pa su se stranice golova na rastegnutom polju malo širile na svojim spojevima, zbog čega su majstori dobili kritiku. Došlo je vrijeme početka utkmice, pa su se obje momčadi poredale na centru za pozdrav, pripremljen za svaku momčad posebno. Ti pozdravi su dugo godina bili u upotrebi pred naše vaterpolske utakmice, koje je publika rado prihvaćala.
Godina 1950. je početak plivačkih i vaterpolskih natjecanja s našim susjedima, što se nastavilo iz godine u godinu; klubovi nisu bili registrirani u Plivačkom savezu, pa ni rezultati nisu bili negdje službeno zabilježeni. U tom razdoblju mi smo nastupali pod imenom “Gusar”, bez registracije, ali prijavljeni kod Omladinskog komiteta u Dubrovniku.
13.8.1950. bilo je prvo gostovanje u Cavtatu, a natjecalo se u plivanju i vaterpolu. Bile su postavljene dvije pruge na cavtaskoj rivi, od glave mula prema muliću. Po završetku plivačkog programa, na istome mjestu postavljeno je polje za vaterpolo, s golovima.
Uslijedila je vaterpolska utakmica. Za Gusar su igrali: Vlatko Turnić, Miloje Domančić, Tiho Kopitović, Pero Ivelja, Antun Handabaka i Gusti Montagnie. Sudac je bio Pero Kušelj iz Dubrovnika. Nemamo zabilježen sastav Cavtata. Utakmica je završila 4 : 2 za Gusara, a sva 4 gola dao je Gusti Montagnie. 16.8.1950. bio je uzvratni susret Cavtata i Gusara, u Mlinima. Za plivačko natjecanje postavljene su dvije pruge između mula i broda “Gomilica”, usidrenoga ispred hidroelektrane, za koju je obavljao podvodne iskope.
Uslijedio je vaterpolski susret u kojem su za Gusara nastupili: Vlatko Turnić, Tonći Marega, Antun Handabaka, Miloje Domančić, Tiho Kopitović, Pero Ivelja, Tonći Duper, a rezerve su bili Mato Bolotin i Puljiz. I ovaj put nije zapisan sastav Cavtata. Sudac je bio Pero Kušelj iz Dubrovnika. Rezultat je utakmice 3 : 3. Golove za Gusara su su dali: Ivelja 1, Kopitović 1, Marega 1.
U 1950. godini Gusar je imao još dva susreta u vaterpolu sa SD Konavljanin iz Čilipa. Bilo je to u mjesecu kolovozu; točan datum nije zabiljžen. Prva je utakmica bila ispod konavoskih stijena pod Čilipima. Išlo se mlinarskim ribarskim leutom, koji je uz igrače bio napunjen i navijačima. Za Gusar su igrali: Josip Pupator, Antun Handabaka, Vlaho Goga, Puljiz, Miloje Domančić, Tiho Kopitović i Pero Ivelja. Nažalost, i ovaj put nisu zabilježena imena protivnika. Sudio je Mato Masar, a utakmicu je dobio Gusar sa 4 : 3, za kojeg su postigli golove: Kopitović 2, Ivelja 1, Domančić 1.
Po završetku utakmice domaćini su donijeli sepet grožđa, te se u dobrom raspoloženju rastalo uz dogovor za revanš iduće nedjelje u Mlinima.
Iduće su nedjelje na dogovoreni susret vaterpolisti Čilipa došli u Mline. Utakmica se je igrala na mulu u Mlinima. Sastav Gusara: Marinko Zec, Tonći Duper, Antun Handabaka, Miloje Domančić, Tiho Kopitović, Pero Ivelja i Gusti Montagnie. Sudac je bio Mato Masar iz Mlina. Imena protivnika nisu zabilježena. Rezultata je bio 5:2 za Gusara, a golove su dali: G. Montagnie 4 i Tonći Duper 1.
Te, 1950. godine Gusar je odigrao četiri vaterpolske utakmice i imao dva plivačka natjecanja, od kojih je tri vaterpolska susreta dobio i jedan igrao neriješeno, a oba plivačka meča je dobio.
Gol-razlika je bila 16 : 10, a golove su postigli: Gusti Montagnie 8, Tiho Kopitović 3, Pero Ivelja 2, Miloje Domančić 1, Tonći Duper 1, Tonći Marega 1.
Budući da je bio povećan interes za plivanje i vaterpolo, ali i za ostale zabave koje su povezane s morem, a nastupanje momčadi pod imenom Gusar bilo je neslužbeno, u proljeće.
1951. konstituirano je sportsko društvo – SD Gusar (poslije PK Gusar).
Održana je osnivačka skupština i Društvo je upisano u evidenciju omladinskog Komiteta, bez registracije kod sportskog saveza. Za predsjednika Društva izabran je Antun Kobasica. Tijekom te godine u natjecanjima se nastupalo pod imenom SD Gusar, a krajem godine je pokrenuta incijativa za registraciju u kao plivački klub, tako da se 1951. godina računa kao godina službenog nastanka Gusara.
Te su godine nastavljene prijateljske utakmice s našim susjedima, a organizirano je i kotarsko prvenstvo u vaterpolu. Na tom prvenstvu su nastupili SD Cavtat, SD Konavljanin, SD Porporele, SD Lopud i naš SD Gusar. Prva je utakmica igrana 3.8. u Cavtatu (plivački i vaterpolski susret) s domaćinom. Plivački susret dobili su Cavtaćani.
Slijedila je utakmica u vaterpolu, koja nije završila u regularnom vremenu jer je prekinuta kod rezultata 2 : 1 u korist Gusara, kada su Cavtaćani, predvođeni Ivicom Moreti, počeli prijetiti sucu i polijevati ga morem. Sudac prekida utakmicu, a mi se ukrcavamo u leut i uz pjesmu, zaobilazeći Kamen Mali, odakle djeca bacaju kamenje, vraćamo u Mline. Sudac je bio iz Dubrovnika.
Za Gusara su igrali: Vlatko Turnić, Tonći Marega, Antun Handabaka, Tino Glavić, Miloje Domančić, Pero Ivelja i Tiho Kopitović, a golove su dali Glavić 1 i Ivelja 1.
Sljedeća vaterpolska utakmica se igrala u Srebrenom, između Gusara i Porporele iz Dubrovnika, A i B-momčadi. U prvoj utakmici B-momčad Porporele je pobijedila B momčad Gusara sa 7 : 0 (nisu zabilježeni sastavi), a u drugoj utakmici A-momčadi rezultat je bio neriješen, 3 : 3.
Momčad Gusara je igrala u sastavu: Vlatko Turnić, Vlaho Goga, Antun Handabaka, Tino Glavić, Miloje Domančić, Pero Ivelja i Tiho Kopitović. Kapetan je Glavić. Golove su dali: Glavić 1 i Ivelja 2.
15. i 16.8.1951. u Mlinima su igrane utakmice za kotarsko prvenstvo u vaterpolu – južni dio. Nastupili su:
SD Gusar – Mlini
SD Konavljanin – Čilipi
SD Cavtat – Cavtat
SD Porporela – Dubrovnik, kao gost
15.8. su igrane utakmice:
Porporela : Cavtat 7:2
Gusar : Konavljanin 6:0
Za Gusara su igrali: Vlatko Turnić, Vlaho Goga, Antun Handabaka, Tino Glavić, Miloje Domančić, Tiho Kopitović i Pero Ivelja. U predigri nastupile B-momčadi Porporele i Konavljanina (3 : 0).
16.8. u finalnom susretu Gusar : Porporela pobijedio je Gusar sa 6 : 1, a nastupila je ista momčad kao prethodnog dana. Golove su dali: Kopitović 4, Ivelja 1, Glavić 1.
Tim rezultatom Gusar se plasirao u finale za kotarskog prvenstva, a protivnik će mu biti SD Lopud.
Drugog dana natjecanja, 16.8., kao predigra bilo je plivačko natjecanje Gusara i Cavtata. Gusar je pobijedio sa 6:1, a sastav Gusara bio je kao i prethodni dan.
26.8.1951. u Srebrenom je održan finalni susret za kotarsko prvenstvo u vaterpolu, između PK Gusara i Lopuda. Gusar je premoćno pobijedio sa 11 : 1 i osvojio prvenstvo kotara za 1951. godinu. Lopud je organizirao i predvodio Puljiz, igrač koji je u Gusaru počeo igrati i zanimati se za vaterpolo.
Za Gusara su igrali: Vlatko Turnić, Antun Handabaka, Vlaho Goga, Miloje Domančić, Tiho Kopitović, Pero Ivelja i Tino Glavić – kapetan. Golove su dali: Kopitović 4, Ivelja 3, Domančić 3 i Glavić 1.
2.9.1951. u Srebrenom je održan vaterpolski susret s omladincima Juga, državnim prvacima u 1951. To je bio susret u kojem je Gusar, na kraju sezone, htio usporediti vlastite snage s jačom momčadi. Jugovi omladinci, koji su u ovoj godini osvojili državno prvenstvo bez izgubljene utakmice, bili su dobar takmac za provjeru snage. Jug je u toj otakmici pobijedio sa 5 : 2, što je za Gusara bio dobar rezultat. Gusar je igrao u sastavu: Vlatko Turnić, Vlaho Goga, Antun Handabaka, Tino Glavić, Miloje Domančić, Pero Ivelja i Tiho Kopitović. Kapetan je Tino Glavić. Golove su dali: Kopitović 1 i Ivelja 1.
Na kraju 1951. godine moglo se zaključiti da je u toj godini napravljen znatan napredak. Svaki se dan treniralo, uglavnom igranjem dugih utakmica, pa se na taj način stjecalo iskustvo za razne situacije u igri. Osim vaterpola uvijek se nastojalo imati i plivačko natjecanje u kojem su sudjelovale muške i ženske natjecateljske ekipe. U muškim kategorijama su se natjecali:
– pioniri: Pavo Bego, Neno Hajdić, Dubravko Devide, Marko Tabain, Stijepo Klešković.
2. juniori: Mato Bolotin, Pero Duper Nikolin, Zvonko Župa, Stijepo Lonza, Andro Đurović, Stijepo Duper, Braco Matićević…
3. seniori: Antun Popović, Antun Handabaka, Nino Šarlić, Tiho Kopitović, Marinko Zec, Pero Ivelja, Pero Bolotin, Božo Zec, Velko Anić, Miloje Domančić, Tonći Marega, Braco Marega…
Za žensku ekipu su nastupale: Marija Goga, Marija Thielle, Ana Popović, Ana Bolotin …
Te je godine u Mlinima organizirana priredba pod nazivom “bal na vodi”; pripremio je Nino Šarlić s domaćim djevojkama koje su u Klubu trenirale plivanje.
Rastom aktivnosti Gusara stekli su se i uvjeti za registraciju društva u PK (plivački klub) kod Plivačkog saveza Hrvatske. Takva je registracija omogućivala natjecanja na republičkim prvenstvima u vaterpolu. Stoga je pod kraj godine sazvan incijativni odbor na kojem je donešen zaključak, uglavnom najvažnija odluka 1951. godine, da se sazove osnivačka skupština i Gusar registrira kao plivački klub u Plivačkom savezu Hrvatske. Izabran je Osnivački odbor, koji je prikupio potrebne dokumente, uspostavljena je veza s Plivačkim savezom i sve je bilo pripremljeno za sazivanje osnivačke skupštine. Ona je formalno održana 3.1.1952. kako bi se izbjeglo plaćanje članarine Savezu za 1951. godinu. Tako je od 3.1.1952. nastavljen rad pod imenom PK G u s a r.
Komentari